One sad young adult man in gray warm clothes slowly walking on wooden trail at natural park. Cold overcast evening. Spending time alone in nature. Thinking about life. Front view.

Možete puno trčati, ali i dalje osjećati umor. I možeš polako hodati i oporavljati se. U usporenom snimku tijelo počinje govoriti. Svaki korak je kao izjava: Ja jesam. Nema potrebe za mjerenjem koraka ili brojanjem kalorija. Vrijedi jednostavno otići.

Odaberite svoju uobičajenu rutu – do trgovine, po kući, na posao. I umjesto brzog koraka, svjesni. Nema žurbe. Ne zbog vježbanja, već da osjetim da je tijelo i dalje resurs. Da nije bilo istrošeno, već jednostavno umorno od buke.

Muškarci koji u svoj raspored uključe sporo hodanje kažu da im se pojavljuje tlo pod nogama. I s njim – mir. A gdje je mir, ima mjesta i za snagu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *